Skoči na sadržaj

Počelo volontiranje

29 novembra, 2008

Danas. U jednoj novosadskoj osnovnoj školi. Projekat edukacije i socijalizacije romske dece. Kome se ne dopada, može odmah da zapali sa ovog bloga, obriše ga iz svih programa praćenja ili šta već, jer mi je dosta negativnih komentara i zlobnih prigovora. Neću odustati :) dokle god imam slobodnog vremena. A možda ni tada :)))

Posle uvoda, ko je ostao da čita, samo da kažem hvala, jer smatram to podrškom :) Bila sam danas prvi put i malo sam se iznervirala što mi niko nije javio iz organizacije gde, kako i kada (iako su rekli da hoće), te sam morala sama da se informišem i plaćam taksi do kraja grada iz svog džepa, al ok. Vredelo je.

Kada su me pitali sa kojom starosnom grupom želim da radim, rekla sam da bi mi najviše odgovarala deca od prvog do četvrtog razreda. Bilo je kao ok, može, i kada sam stigla danas u školu, uveli su me u četvrti razred. Međutim, bilo nas je tri i volonterke koje rade sa grupom petog razreda su me zamolile da pređem u njihovu grupu da im pomognem. Posle sam saznala da je ustvari i bio plan da me prebace kod njih u grupu, jer imaju veći broj dece, ali me jednostavno niko nije obavestio. Kao ni jutros u koje vreme i gde da se nađem sa grupom. Ali ok, prvi propust, preguraću. Lepo sam na intervjuu rekla da sam bukvalista, i ako mi kaže nazvaću te u 17h, ja sedim i čekam 17h ;D šta da radim kada sam takva po prirodi . . . no, da se ne zadržavam . . . imam iskustvo sa držanjem privatnih časova i otprilike znam kako i koliko rade deca koja imaju poteškoće u učenju i šta mogu da očekujem od njih. Takođe sam radila (učila) jedno vreme sa dečakom istog mentaliteta i sličnog vaspitanja kao ova deca što su, te nikako nisam bila iznenađena niti nespremna. Naprotiv, mislim da sam se odlično snašla. Radila sam u grupi od četvoro dece, svo vreme dopunske nastave smo prvo učili, pa posle i vežbali srpski. Inače, prijavila sam se i za muzičko (stara ljubav :))) ), nemački i matematiku. Naravno, u petom razredu i sve ostale predmete bih umela da ‘provalim’, osim engleskog, jer mi gramatika nije sveža . . . te se možda ne bih usudila . . .

Zaključak: deca su izuzetno inteligentna, relativno poslušna, ali željna znanja i pažnje. Zaista me čudi da nemaju bolji uspeh u školi (pojedinci) i sigurna sam da je diskriminacija imala uticaja, ali i još mnogo faktora. Iznenađujuće je bilo koliko su me deca prihvatila, devojčice su mi prilazile, grlile me i ljubile, dok su dečaci pokušavali da ostave što bolji utisak. Ok, nova sam, pa mislim da je to i normalno . . . lično iskustvo imam sa decom ometenom u mentalnom razvoju (bila sam u organizaciji humanitarnih akcija za njih ranije, te sam jedno vreme često bila u kontaktu sa njima), te definitivno zaključujem da je to nedostatak pažnje . . . verovatno iz porodice . . . ali nisam stručnjak, te ne mogu da tvrdim, ali eto, po iskustvu zaključujem . . . možda pogrešno . . .

Od četiri dečaka sa kojima sam danas radila istakao se jedan koji je bio izuzetno zainteresovan. Radili smo padeže, počeli smo sa nagađanjem koliko ih ima u našem jeziku, a završili sa prepoznavanjem vokativa u rečenici (moram istaći da deca ne razlikuju imenice od ostalih vrsta reči). Kasnije sam se šokirala kada sam čula da ima mnogo negativnih ocena, osim tri – četiri pozitivne, sve ostale su mu negativne. Zaista je veoma inteligentan i deluje motivisan. Drugi dečak je ponavljao razred, te mu je sve ‘glatko’ išlo. Treći me je potpuno zaprepastio. Ne pamtim kada sam videla dete koje nema autoritet . . . jednostavno mi deluje kao da ima poremećaj u ponašanju . . . ne mogu i ne želim da uspostavljam dijagnozu, ali mi je jednostavno tako delovalo. U toku vežbanja je odgovarao kada je hteo, koji zadatak je hteo, odbijao je da radi i crtao . . . dok nisam rekla da nije fer i da više neću da radim sa njim, okrenula mu leđa i posvetila se ostalima. Malo se uozbiljio i smirio . . . ali generalno nisam zadovoljna. Loše čita i nemotivisan je . . . nažalost i nezainteresovan . . . Četvrti dečak je povučen. Odgovara samo kada ga prozovem i insistiram na odgovoru. Znanje mu je . . . pa recimo solidno . . . iz srpskog. Iz matematike nije umeo da sabere 128 i 1 . . . :(((

Biće mnogo posla sa njima. Nadam se i progresa. Ali ga ne očekujem. Samo jer imam iskustva. To sam i napisala u prijavi, da mi je motivacija za ovaj rad lična satisfakcija i profesionalno iskustvo. Loše sam se osećala zbog toga, jer su ostali pričali kako im je dečiji napredak najvažniji. Ali sam se iznenadila na sastanku kada su rekli da ljudi koji su došli zbog lične koristi (kao što je satisfakcija i uostalom moji razlozi) daju najviše progresa, jer se najviše trude, pa makar zbog sebe, a da oni koji su došli iskljičivo zbog dečijeg napretka se često u startu razočaraju i odustanu . . . i eto. Tu sam gde sam. Prošlo je ok, umorila sam se, verovatno zbog toga što smo u istoj učionici radile nas četiri, svaka sa svojom grupom. I što su deca hiperaktivna, te sam morala dva sata konstantno da ih smirujem i nadglašavam. Ali sam u globalu zadovoljna. I srećna. E da, još nešto. Ako neko ima štampariju ili knjižaru ili bilo šta, svaka pomoć u školskom priboru ili materijalnim sredstvima bi nam dobro došla . . . čula sam da organizacija ima neke prihode, ali da su oni veoma šturi . . . a ja garantujem da nijedan dinar neće otići u tuđi džep inače lomim prste . . . pun mi je k takvih ljudi . . . (mislim da sam pomenula negde da sam izašla iz jedne hum. organizacije kada sam videla koja lova se ‘krade’ tamo, a oni kojim je namenjena ostaju gladni i bosi . . . ). Slučajno sam ponela svesku danas (sa planom da zapišem imena dece i lične impresije) i poklonila sam je jednom dečaku . . . što je još tužnije, pitao je da mu je poklonim, jer nije pisano u nju, a on nema svesku za matematiku . . . da radim i imam prihode kupila bih im ja sveske, gumice, bojice i ostalo, ali nemam . . . pa eto, ako neko slučajno ima mogućnosti neka me kontaktira :)

Podelih moj prvi dan sa vama :) nadam se da nisam bila dosadna . . .

p.s. ovo sam dobila od devojčice iz grupe. Nisam radila sa njom, ali sam iz nekog razlog dobila ‘poklon’. Mislim da znam šta je u pitanju, ali da se ne ponavljam . . . bilo mi je drago u svakom slučaju :)))

img

38 komentara leave one →
  1. 29 novembra, 2008 11:26 pm

    Zelim ti uspeha u radu sa decom.
    Strpljenje , strpljenje i zelja…

  2. 30 novembra, 2008 12:07 am

    Hvala Deda mnogo :) volim decu i imam strpljenja . . . neskromno mislim da sam rođena da budem predavač, kao i moja mama . . . ali mi podrška mnogo znači :) hvala na savetima, uvek su dobrodošli !!!

  3. prichalica permalink
    30 novembra, 2008 4:17 am

    Svaka čast.
    Podržavam i divim se!
    Želim ti puno uspeha, po rečima vidim da to zaista želiš da radiš.
    Još, jednom – svaka čast, divno je poznavati te!

  4. 30 novembra, 2008 8:32 am

    Oduvek sam se divila ljudima koji vole i koji znaju da rade sa decom.
    Imala sam priliku da radim godinu dana u školi, pre jedno 10 godina, i znam koliko predavač mora da bude skoncentrisan, miran i koliko je energije potrebno da se deca „ukrote“ i da im se privuče pažnja. Ja sam se sa časova vraćala iscrpljena.

    Svaka čast tebi na elanu i na strpljenju.
    Svako dobro ti želim! :D

  5. IvanB. permalink
    30 novembra, 2008 11:16 am

    Zelim ti puno uspeha i siguran sam da ces postici odlicne rezultate – svaki pocetak je tezak, ali samo ne treba se predati.

    Pozdrav i jedva cekam jos utisaka.

    P.S. Nadam se da ce se neki dobrotvor javiti barem ako nista da donira za kupovinu skolskog pribora.

  6. 30 novembra, 2008 11:27 am

    Eto i tebe u svetu dece…Punky već četri god radi sa klincima i to što si odabrala uzrast od I do IV razreda je dobra stvar…e sad sa kojom god decom da radiš, a ti se potrudi, a znam da hoćeš, i uspećeš…

  7. Maladict permalink
    30 novembra, 2008 11:30 am

    Srce moje od krompira…? :D

    Baš je lepo to što radiš, samo napred. :)

  8. 30 novembra, 2008 1:55 pm

    Svaka čast Drvena, samo napred. Sigurna sam da ćeš imati uspeha. Toj deci je definitivno potrebna pažnja, pohvala, lepa reč, a od tebe će sve to sigurno dobiti. Volela bih da nekako pomognem, ali nažalost ne mogu. Ako mi nešto padne na pamet javiću ti. Nekako sam ponosna na tebe, kao da si moja. :D

  9. 30 novembra, 2008 2:44 pm

    Podrska za takav rad!
    Decu su ipak samo deca i treba im paznja i strpljenje i ucenje.
    Svaka cast!

  10. 30 novembra, 2008 4:13 pm

    Srecno!

  11. 30 novembra, 2008 4:38 pm

    Ajde, Drvena guraj! Znaš da sam na tvojoj strani. Evo, moja klinka je već počela praksu u dečjim vrtićima. I ‘ajde sad svi, da pravimo decu, da ih bude mnogo više no što ima nas. Kažu da iz ekonomske krize izlazimo (a nismo još ni ušli) za godinu dana. Taman da džepove natrpamo parama s kojima ćemo podizati dečicu, trebaće ih predavači. Bili oni volonteri ili šljakali za platu.

  12. Duda permalink
    30 novembra, 2008 6:17 pm

    Svaka ti cast! Treba imati jaku volju i zelju, kao ti! Ako ti to predstavlja zadovoljstvo, samo napred! Mlada i humana!

  13. 30 novembra, 2008 7:13 pm

    Volontiranje je ovde duboko uvrezeno, i deca vec od 7. razreda moraju da uloze nekih desetak sati kao osnovni deo skolskog programa. Ima puno organizacija i puno mutnih radnji. Ali to na stranu, bravo! Duboko diraju situacije u kojima se vidi kako je moguce pomoci, promeniti i popraviti svet a istovremeno sve to izgleda kao plivanje protiv bujice. Svejedno se mora probati.
    Bravo jos jednom, i za trud i za priliblizavanje takve price drugima.

  14. 30 novembra, 2008 10:15 pm

    Čestitke i od mene. Oduvek sam cenila svaki pro bono rad.
    Nego, ima li kakav broj računa da uplatimo koji dinar za sveske, olovke ili šta već treba?

  15. 1 decembra, 2008 1:26 am

    @Pričalica: Hvala Tićka mnogo, i tebe je divno poznavati, tako optimističnu i vedru osobu kao što si ti vredi imati blizu sebe :)

    @Šuške: hvala lepo! šta si predavala? što više ne? jeste, slažem se da je teško raditi sa decom, ali ako ih voliš sve može da se prevaziđe.

    @Ivan: trudiću se da redovno zapisujem dešavanja sa decom. u ovaj program su uključeni i izleti, pa ću videti da tražim dozvolu i za foto-aparat :) te ću moći i vizuelno da vam ih pokažem. slatki su kao šećeri :)))

    @Punky: ipak sam dobila petake i ostaću u toj grupi . . . šta ti predaješ? i kojim razredima? hvala ti, potrudiću se.

    @Maladict: Bit je u pažnji, nije umela drugačije da je privuče nego direktnom izjavom ljubavi. ima istraživanje u sociologiji na ovu temu, ako se dobro sećam . . . hvala na podršci :)

    @Čarolija: zaista im je potrebno mnogo pažnje i ulivanja samopouzdanja, te socijalizacija . . . ovaj projekat je bio zamišljen kao projekat za svu decu koja imaju poteškoće u učenju, ali ne-Romska deca nisu želela da dolaze sa Romskom decom :/ a nema dovoljno volontera da se pokriju dve grupe . . . hvala ti :D ja se i osećam kao da smo nešto u rodu, nije krv voda, mora da tu ima nečega!!! :)))))))

    @Zelena: hvala na podršci, veruj mi da mi mnogo znači. Kada sam se prijavila na ovaj projekat, bilo je ljudi koji se me gledali kao da nisam normalna . . .

    @Zmajček: Hvala!!!

    @Grande: slažem se sa tobom . . . deca su blago :)))

    @Duda: Hvala Dudo, trudim se :)

    @Džejn: Hvala Džejni :) U četvrtak je sastanak u udruženju, te ću pitati za račun ili materijal koji je potreban (konkretno). Javila mi se i Marija koja ima blog Zanimljiva muzika sa željom da učestvuje, pa ću vas obavestiti posle sastanka. Hvala mnogo na pomoći, sav materijal ne mora da bude ne znam kog kvaliteta tj najskuplji, deca nisu izbirljiva niti posebno zahtevna. A koliko sam primetila, nemaju ni olovke, gumice, peratonice, sveske . . .

    JOŠ JEDNOM HVALA SVIMA NA OGROMNOJ PODRŠCI, ZAISTA STE DIVNI :) MNOGO MI ZNAČI!
    LJUBIM VAS SVE PUNO!!!

  16. 1 decembra, 2008 2:50 am

    @Ivana: zaista, ceo život se trudim da makar za mrvicu promenim svet i učinim ga lepšim . . . samo jer je meni lep i ne mogu uglavnom da poverujem da postoje loši ljudi. Hvala na podršci!!!

  17. electrasdreams permalink
    1 decembra, 2008 9:11 am

    Alal vera! Uvek se rasplacem na spoznaju da ima jos bandoglavih poput mene. Samo guraj.
    Mogu da pomognem oko pribora. Imas moj mail sada, javi se obavezno. Pozz.

  18. electrasdreams permalink
    1 decembra, 2008 9:23 am

    Ijao. ovo mi je mail sa posla. Poslacu ti svoj od kuce.

  19. 1 decembra, 2008 1:23 pm

    Predajem , tj predavao sam, sad sam u vojsci, od prvog pa sve do osmog razreda… :)

  20. 1 decembra, 2008 1:48 pm

    Predavala sam matematiku, ali na zameni, sa završenim Tehničkim fakultetom nisam mogla da budem profesor matematike.

  21. 1 decembra, 2008 11:59 pm

    Ej, draga, ovo je sada moj mail, javi se.

  22. 2 decembra, 2008 12:17 am

    @Electra: hvala mnogo, javicu se :)))

    @Punky: Koji predmet? :D Pojma nisam imala . . .

    @Šuške: teška je matematika za predavanje . . . pogotovo deci kojoj baš ne ide . . . uh . . . svaka čast . . .

  23. 2 decembra, 2008 12:22 am

    joj zavidim ti, ona poruka je prelepa, onaj stihic je tako lep….zelim rado da ti se pridruzim ! :D

  24. 2 decembra, 2008 1:34 am

    @Obi: nije neizvodljivo!!! ako si zaista zainteresovan, javi mi se pa ću te uputiti kako da se prijaviš!! JUHUUU!!!

  25. 2 decembra, 2008 7:53 pm

    Izdrži u svojoj poštenoj nameri.
    Lepo je kada si u prilici da svako jutro kada ustaneš i pogledaš se u ogledalo ne moraš da sklanjaš pogled.
    Znaš da radiš nešto dobro.
    Veliki pozdrav

  26. 2 decembra, 2008 11:00 pm

    Saveta imam dosta, bas kao i iskustva u radu sa decom, ali sam smatrao da nije uputno deliti savete, zato ostajem na podrsci.
    Imas svu moju podrsku, a ako zelis mogu te i uputiti u neke stvari , ako ti bilo sta zatreba.
    Najvise sam naucio od starijih i iskusnijih kolega, bez ustrucavanja sam trazio objasnjenja i konkretne savete od njih.

  27. 3 decembra, 2008 7:40 am

    tek ćeš sad da se oduševiš, versku nastavu! :)

  28. drnch permalink
    3 decembra, 2008 12:51 pm

    Respect za volju, energiju, entuzijazam…! :)
    Licno nikad nisam nacisto da li bih bolje pomogao jednom ii dvoje dece koju bih zaista pratio od pocetka do kraja, edukativno, materijalno… ili grupi koja na odredjeno vreme prodje kroz program.
    Cini mi se ovo prvo ali za to nemam dovoljno znanja, para i hrabrosti zato podrzavam sve koji to mogu na bilo koji nacin.

  29. 3 decembra, 2008 1:37 pm

    Hej! Nije slucajno sto sam natrcala na tvoj blog bas sad. Definitivno! Radila sam potpuno identicnu stvar dok sam bila mlada i strpljiva :) Ostavila sam svoj privatni mail,ako te ne mrzi,cvakni mi u okviru kog projekta to radis,koja je organizacija u pitanju i sl. Srecno i svaka cast!

  30. 3 decembra, 2008 3:31 pm

    @mamica: hvala, potrudiću se :) veliki pozdrav!

    @deda: ja sam vaspitana tako da poštujem starije i svaki savet je nadasve dobrodošao :))) tako da, ako imaš neki za mene, slobodno . . . mama me savetuje po ceo dan šta da kažem i kada :D lol

    @punky: wow, jesam se oduševila :))) samo mi to nekako ne ide uz tebe, ne mogu da povežem :D otkud interesovanje za tim? jesi u Karlovcima završio školu?

    @drnch: hvala :) kod dece sa toškoćama u učenju grupna nastava ne daje velike rezultate, zbog toga se radi u manjim grupama ili individuano. predlagala sam da celog grupi održim čas, ali su mi rekli da ima manje uspeha od pojedinačnog rada, te ću im praviti nastavne listiće, za koje mislim da su odličan metod :)
    sigurno postoji neka oblast u kojoj imaš dovoljno znanja, na kraju, ova deca su peti razred, tu nema nešto da se ne zna., novac ti ne treba, svakako ulažeš svoje vreme i energiju, a i ako želiš nešto da im pokloniš, ne treba tu ne znam koja svota :) hrabrost . . . za sve postoji prvi put, zar ne? :) bojao si se i prvi put kada si seo za volan (recimo) a sada ti je to rutina :) tako je i ovde.

    hvala svima na podršci :)

  31. 3 decembra, 2008 3:53 pm

    @magi: hvala, javicu ti se :)

  32. 6 decembra, 2008 8:35 am

    Svaka ti cast i na strpljenju i upornosti ! Ta deca ni ne znaju koliko su srecna sto si im ti dosla !
    Ma odusevljena sam… Samo hrabro…Malo je ljudi kao ti
    Cestitke !!!

  33. 7 decembra, 2008 12:36 am

    to što radiš stvarno je vredno divljenja i poštovanja. problem Roma je jako dubok, ali se na to zaboravlja i retko ko se time bavi jer edukacija i socijalizacija fali i ne-romskoj deci. mislim da je rad sa decom i inače težak, odgovoran i plemenit. dobro je što postoje ljudi koji žele da rade taj posao u vreme kada ljudi beže i iz, uslovno rečeno, običnih osnovnih škola. nadam se da će tvoja grupa uspeti u projektu.

  34. 7 decembra, 2008 1:51 am

    @Sandra: hvala :))) danas sam imala mali konflikt sa jednim dečakom :( vređao me je i bio je extremno nestašan . . . ali su ostali super, jedna curica mi je prišla i pitala me da se malo mazimo :))) što smo naravno i učinile :)))

    @lost: slažem se sa tobom. hvala na lepim željama. ovo je obuhvatalo i neromsku decu, ali se oni jednostavno „ne osećaju prijatno“ sa velikim brojem romske dece u učionici i jednostavno su odustali.

  35. 7 decembra, 2008 10:56 am

    Strasno je tesko raditi s decom, i verujem da si i taj konflikt sa tim decakom resila. A sto se devojcice tice….bas si bre divna!!!

  36. 7 decembra, 2008 2:55 pm

    ne osećaju se prijatno jer su tako vaspitani jer Romi imaju predznak nečeg najblaže rečeno nepoželjnog. ponekad postoji problem sa ponašanjem i higijenom romske dece ali toga ima ništa manje i sa neromskom decom, samo što se tu uvek nađe razumevanje. sa mojom ćerkom u razred idu dva izuzetno nevaspitana i agresivna ne-romska dečaka, koje bih ja vrlo rado ‘menjala’ sa dva socijalno zapuštena romska deteta, ali mislim da bih bila jedini roditelj sa takvim stavom. pored toga, mesecima smo imali epidemiju vašaka, uopšte ne znam kako ih moja ćerka nije dobila, a nemamo nijedno romsko dete u odeljenju. škola je u centru Beograda, jedna od ‘elitnih’, roditelji sve sami intelektualci.
    da ne odlutam mnogo sa teme, poenta mi je da bi trebalo smisliti projekat i za edukaciju roditelja, jer su deca ono što roditelji od njih naprave. ali to je neka druga priča. tebi, još jednom ,svaka čast i puno sreće!

  37. prokka permalink
    8 decembra, 2008 12:59 pm

    Svaka čast!
    Drago mi je što si izabrali taj divni put pomaganja onima kojima je to zaista potrebno, a o čijim se problemima ređe priča.

  38. Gil-galad permalink
    9 decembra, 2008 4:08 am

    Divim ti se, kao i svima koji imaju snage i volje za tako nešto, ja imam kratak fitilj i nemam strpljenja da bilo kome šta objašnjavam (mada sam pažljiv slušalac…)…ali opet, ljudima se može pomoći i na neki drugi način, na mnogo drugih načina zapravo… Srećom! :))

    Lep je osećaj kada znaš da si nekom pomogao, a poneko hvala ume da bude značajnije od bilo čega.

    Svaka čast, Abogado.

Leave a reply to grande Odustani od odgovora